Serem vam se ja na tu vašu ljubav...
Volite uvjetovano, omeđeno onim "ako", ljubite površno, ucjenjujete i pretvarate se da ste nešto što niste da biste ulovili predmet svoje želje. Mislite da je to ljubav?
Ograničiti, zarobiti, prignječiti - posjedovati.
Serem vam se na to vaše voljenje...
Ljubite samo kada su vaše potrebe zadovoljene, kada vam se preko svega prelazi, kada ne morate davati, nego samo uzimati halapljivo, nezasitno, proždirati.
Imate fiksaciju na predmet svoje žudnje i ne dozvoljavate sebi da budete istiniti i onakvi kavi jeste, već non-stop oblačite janjeću kožu i umiljato, poput pauka u spokoju, vrebate srce i dušu onih koje želite. I onda predatorski uzimate i hranite se.
Kad-tad ne možete više glumiti...Ne ide to tako...Nemoguće je disati pod maskom, pod ruhom koje guši. I izbacite vučji osmijeh, paukove nožice polako se pomaljaju ispod površine.
Serem vam se na tu vašu ljubav...
Sado-mazohističke nagone prikrivene emocijama koje su samo izlika za mučenje.
Uvrede, ponižavanja, krivnja samo kada vam nisu zadovoljeni prohtjev.
Ljubav?
Ma kakva ljubav???
Ljubav daje, ne uzima.
Ljubav poštuje, ne gazi.
Ljubav dozvoljava, ne manipulira.
Ljubav ljubi, ne pljuje.
Kada ste zadnji put nekoga zaista voljeli???
Djecu volite ako se ponašaju onako kako želite.
Partnere volite ako su po vašoj špagi.
Ljubavnice volite ako su vas u stanju zadovoljiti i fiziči i emotivno, s time da ovo drugo niste u stanju pružiti ni sami jer ste šuplji poput švicarskog sira i niti jedna ljubavnica, gejša, kurva neće ispuniti te rupe veličine kratera u vama.
Životinju volite dok ne odete na skijanje.
Roditelje volite dok su pognute glave i slušaju vaša sranja kao da ste vi njih rodili, a ne oni vas.
Državu volite samo 05.08.
Serem se ja na tu vašu ljubav...
Ne treba mi to. Ne trebam ljubav. Zaista. Ne takvu ljubav. Ne vašu ljubav. Ne ljubav iti jednog humanoida koji je ikada stvoren.
Volite onda kada ste usamljeni. Onda kada vam hormoni divljaju i testosteron odn. estrogen se podignu na razinu životinje pa vam se prifuka. Kada osjetite strah od samoće.
Kada mislite da je došlo doba da se ljubav proba...
Nema te dobi koja je ili nije za ljubav.
Zašto onda, kada zavolite, ako zavolite, imate potrebu loviti dalje? Koketirati? Ako vam je jedan partner dovoljan, zašto?
Zato što ne volite srcem nego egom. A egu je ljubav igra lovice. Kad ulovi prvu žrtvu, nastavlja dalje. Mora se hraniti. Pažnjom. Laskanjem. Dizanjem potencije.
Serem vam se na tu ljubav...
Zašto lažete? Zašto skrivate istinu o sebi? Partneru kojeg volite? Zato što se bojite. A strah je produkt ega, ne srca. Znači, ne volite srcem. Ljubav je sloboda. Ako i izgubite, niste izgubili. Jer, ako vas voli, svim svojim srcem, ono će progutati bilo kakvu istinu bolje nego laž. Jer je laž - strah. A strah nije ljubav.
Serem vam se ja na tu vašu ljubav...
Nemojte me voljeti. Voljela bih da me nitko od vas nikada ne voli.
Zašto?
Jer onda moram usklađivati sebe prema vašim očekivanjima. Moram biti ono što vi želite da ja budem. Moram šutjeti kada me povrijedite. Moram svoje srce konstantno dokazivati. Moram non-stop biti jaka. Moram gutati bol i praviti se da razumijem usprkos lavini bijesa koja kovitla mnome poput tornada. Moram vaše emocije shvatiti, a svoje istodobno staviti na "ignore". Moram biti pametna. Moram biti mazna. Moram glumiti vrckavu leptiricu. Sve nešto moram.
I zato, nemojte me voljeti.
Nikada me nemojte voljeti jer se nakon vaše ljubavi osjećam poprilično loše. Osjećam se kao da sam masni hračak na asfaltu i to pokraj kante za smeće. Ne kontejnera, nego baš one jadne, crne, plastične kante. Koja u 8.mjesecu bude puna crva. Nakon vaše ljubavi ja osjećam potrebu stalno dokazivati da sam krojena po vašoj mjeri, a onda kada kažem nešto suprotno vašim očekivanjima pretvarate se u ogorčene, razularene likove koji samo sipaju uvrede.
Pardon!
Ja nisam taktična. Nisam mazna. Nisam smirena. Nisam mljackava.
Ja nisam lignja.
Nemojte voljeti moju eksplozivnost, moju brutalnu iskrenost, moj šporki jezik, moj cinizam, moju hladnoću. Ni slučajno. Niti, molim vas, nemojte voljeti moj britak um i moju sposobnost logičkog zaključivanja. Nemojte se diviti mom vokabularu jer u slijedećem trenutku može postati vrlo - priprost. Nemojte zaviriti u moju nutrinu i kada vam otkrijem da unutra možda ipak nešto ima, onda sam ga naj****a.
Nemojte ništa samnom imati.
Molim vas, nemojte me ni poznavati.
Ja sjajim neovisno o vama.
Ja jesam neovisno o hvali ili kritici.
Ja postojim volio me tko ili ne.
Ali, svesrdno vas molim - nemojte me voljeti, jer - serem se ja na tu vašu ljubav...
Kada sam tužna, pišem...Kada sam sretna, pišem...Kada me ironija prožme, pišem....Kada sam pametna, pišem...Kada nisam, opet pišem...Pisanje, to sam ja...U svim oblicima i svakom pogledu...Dišem kroz riječi, osjećam...Živim... SVE PJESME I TEKSTOVI OVDJE NAPISANI ISKLJUČIVO SU MOJE AUTORSKO VLASNIŠTVO.
petak, 27. siječnja 2017.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Sjediš s lijeve strane zajedničke postelje i pališ cigaretu iz koje ispadaju mrvice duhana na pod, između tvojih nogu. Taj osjećaj praznine ...

-
Tamo gdje sam završila često su me pitali zašto sam se uopće odlučila na takav radikalan korak? I, kako? Obično sam pogledala znatiželjnik...
-
Sanjavši o majčinstvu i bračnom partnerstvu oduvijek sam u glavi imala sliku predivnog, uvažavajućeg odnosa među članovima te zajednice, dje...
-
Ništa više nemam da ti dam, sve uzela si, odnijela, ostavila za sobom grozomoran san, dane ispunjene boli, noći koja vječno moli......
Nema komentara:
Objavi komentar